MEDIA

The Black Room su briljantni! Iako se drže riječkog rock nasljeđa, njihova glazbena tradicija ipak pada u drugi plan zbog savršene kombinacije uhu ugodnih melodija i potpuno svladanog sviračkog umijeća. The Black Room ipak posjeduje nešto posebno – vlastiti jedinstveni zvuk kojim dominira poprilično elegična gitara. Album Motel Monaco digitalno je objavljen još početkom travnja. Iako su autori sve glazbe, stihova i aranžmana Ivan Ritoša, Leo Ventin, Kruno Kukuljan i Jakov Katalinić, došlo je do promjene postave benda gdje je Kukuljana na bas-gitari zamijenila Ani Šešet.

Bilo da se radi o pjesmama poput „Motel Monaco“ ili „Lawless Boulevard“, ova je ekipa svojom glazbom unijela vitalnost među nove izvođače i pokazala izuzetan potencijal kojim The Black Room narednih godina može postati bitno rock ime.

Zaronivši u zamršenost sjete, neizvjesnosti, strepnje i bespomoćnosti, kao kontrast lirici dolazi čist i uvjerljiv glazbeni rukopis. „Wasted Youth” može se pohvaliti početnim bas grooveom prije punokrvnih ritmova s ​​plesnom perspektivom, „Ride” je istovremeno elegantna, ali i energizirajuća, a „Neon Love“ iskače zbog syntheva u prvom planu.

Ekipa iz The Black Rooma ima snažan osjećaj za melodiju i prirodno razumijevanje ritma, a vokal Jakova Katalinića, koji bojom naizgled podsjeća na Briana Molka iz Placeba, dolazi kao svojevrsni simbol prepoznavanja daljnjeg rada ovog benda. Instrumentalna raznolikost pjesama govori o njihovom interpretacijskom rasponu, ali zaključna „Weeks In Oblivion” ima poprilično kompozicijski uravnoteženu melodiju gdje fraziranje ostavlja osjećaj kao da se suzdržavaju od potpuno objektivnog prikaza.